E-INTERVJU ― Milica Jovanović: Znanje ne sme ostati zatvoreno u učionicama i naučnim radovima  

Milica Mihajlović

Milica Jovanović, docentkinja na Fakultetu organizacionih nauka Univerziteta u Beogradu, jedna je od troje Požarevljana koji su kandidati na Studentskoj listi (SL). Jovanović na SL zauzima 113. mesto. Za E-Braničevo govori o razlozima za prihvatanje kandidature, decentralizaciji i promenama za koje smatra da je potrebno napraviti u obrazovanju i društvu uopšte.

Bavi se naukom u u oblasti menadžmenta tehnologije, inovacija i održivog razvoja. Na Univerzitetu radi od 2011. godine, gde predaje na osnovnim, masterskim i doktorskim studijama. Autorka je više od 50 naučnih radova.

Na nedavnom predizbornom skupu u Požarevcu obratila se građanima uz reči sa spomenika Milošu Obrenoviću u Požarevcu: ,,Delibaša, carski delijo, ti imaš kuda i na drugu stranu, a ja nemam kuda. No tuda, pa u život ili smrt”.

Na nedavnom skupu u Požarevcu ste govorili o odlasku mladih iz Srbije i poručili da ne bi trebalo da mladi biraju između dostojanstva i odlaska iz zemlje. Šta za Vas predstavlja dostojanstven život za mlade, ali i sve građane u Srbiji?

Sistem u kome se ti osećaš poniženo, sputano, sistem u kome se osećaš kao da nemaš pravu priliku i da nisi viđen kao čovek, nije dostojanstven sistem. 

Nažalost, situacija je takva da je skoro svaki mladi čovek postavio sebi pitanje treba li da ostane u ovoj zemlji. Ono što se često provlači kroz medije kada slušamo o dostojanstvenom životu, jeste ekonomska sigurnost, odnosno plate i da li mi imamo dovoljno novca. Međutim, mislim da dostojanstven život ne čine samo plate. Neki od aspekata dostojanstvenog života su zdravstvena zaštita i mogućnost napretka na poslu. Ja sam i sama imala iskustvo, i te kako veliko, sa zdravstvenim sistemom Srbije. Meni je jako žao da je jedan od najjačih, bivših najjačih sektora Srbije, sada na poražavajućem nivou. 

Takođe, da li mladi mogu da napreduju po pravednim uslovima koji se pre svega orijentišu na njihove rezultate, a ne prijateljske, rođačke, stranačke veze? Da li će policija da reaguje kada je pozovem zbog nekog zločina ili neprijatnosti ili će reći: ‘Pa, gospođo, ne morate se opterećivati time’ i spustiti mi slušalicu? Isto tako, jako je teško živeti u sistemu gde postoji veoma mali broj televizijskih kanala gde možete da čujete objektivnu informaciju.

Milica Jovanovic

Na skupu ste pomenuli i pitanje centralizacije, odnosno decentralizacije. Ukoliko izbori prođu u korist Studentske liste, šta biste uradili po pitanju razvoja manjih gradova i sredina? 

Ja sam iz Požarevca otišla za Beograd, moja porodica većinski živi i dalje u Požarevcu i ne mogu da kažem da sam rado odvojena od svoje porodice. Svesna sam koliko je, nažalost, sve fokusirano na velike gradove, pre svega na Beograd, Novi Sad, Niš i Kragujevac. Mi smo nacija Nikole Tesle, Mihajla Pupina, Mileve Marić Ajnštajn, dakle mi smo zemlja inovatora. Nažalost, oni su uspeli tek kada su otišli preko i ti ljudi nisu iz Beograda, nisu iz centara. To su ljudi iz sela koji su uspeli kada su otišli tamo gde im je pružena prilika.

Mi smo studentskim programom, u delu za visoko obrazovanje i nauku, predvideli nešto što mi zovemo mikroistraživačkim gradovima. Trenutno imamo samo jednu Petnicu. Imamo regionalne centre za talente, ali to sve zavisi od lokaliteta do lokaliteta i njihove uključenosti i povezanosti sa univerzitetima. Mi smo predvideli da univerzitet priđe lokalnoj zajednici, da zapravo naši studenti imaju mogućnost da neki deo praktičnog rada koji je obavezan za vreme studiranja odrade u lokalnim zajednicama van univerzitetskih centara. Recimo, ako imamo problem zagađenja vazduha u Kostolcu, na tome bi mogli da rade studenti, na primer, Biološkog fakulteta, Fizičkog fakulteta i drugih relevantnih fakulteta, zajedno sa svojim profesorima i lokalnim privrednicima i građanima.

Takođe, u decentralizaciji bi pomogli i poslovni inkubatori, gde imate i savetodavne uloge, mentore koji mogu da savetuju mlade i sve druge koji imaju neke ideje. Potrebni su podsticaji i u smislu novca za ostvarivanje tih ideja. 

U delu programa posvećenom zdravstvu predviđa se da se jačaju sela po pitanju pokrivenosti lekarima, budući da ljudi na specijalističke preglede idu najčešće u Beograd.

Ljudi često pričaju da nema novca u budžetu. Novca ima kada se smanje koruptivne aktivnosti. Nama trenutno curi novac iz budžeta koji se nenamenski troši. Kada se te rupe iz budžeta zapuše, vi zapravo imate sredstva koja možete da uložite u razvoj.

Kako je došlo do toga da budete na Studentskoj listi (SL)? Koji su Vaši motivi da prihvatite da budete kandidatkinja?

Nisam se uključila u studentski pokret da bih jednog dana bila na izbornoj listi. Uključila sam se zato što sam, kao univerzitetska profesorka, ali pre svega kao čovek, osećala da ne mogu da stojim po strani.

Sa studentima sam šetala širom Srbije, vozila ih, fotografisala, redarila, pomagala u organizaciji, ali i učestvovala u izradi programa za visoko obrazovanje i nauku. Radila sam ono što sam umela i mogla, nekada kao profesorka, nekada kao koleginica, a često jednostavno kao neko ko veruje u te mlade ljude.

Kada su me studenti pozvali da budem kandidatkinja, znala sam da prihvatanjem tog poziva preuzimam veliku odgovornost. Oni su me izabrali na osnovu mog angažovanja, stručnosti i integriteta. To je poverenje koje ne želim i ne smem da izneverim. Petnaest godina radim na univerzitetu, bavim se naukom, inovacijama i javnim politikama. Verujem da znanje ne sme ostati zatvoreno u učionicama, naučnim radovima i konferencijskim salama. Ono mora da služi društvu.

Kandidaturu nisam prihvatila zbog funkcije, već zbog odgovornosti. Smatram da u jednom trenutku svako od nas mora da odluči da li će samo govoriti o promenama ili će biti spreman da preuzme deo odgovornosti za njih.

Da li ste imali neki uslov kako biste prihvatili da budete na SL, ili je Vama ispostavljen neki uslov?

Imala sam samo jedan uslov i on je bio obostran – čestitost i dosledno poštovanje principa studentskog pokreta.

Za mene integritet nije nešto o čemu se pregovara. Čovek može da promeni mišljenje kada čuje bolje argumente, može da pogreši i da tu grešku prizna, ali ne sme da odustane od svojih principa zarad funkcije ili lične koristi.

Studenti su nam ukazali veliko poverenje. Na nama je da pokažemo da smo ga dostojni. To je, po mom mišljenju, najvažniji dogovor koji smo mogli da napravimo.

Ako uđete u Narodnu skupštinu, šta će biti Vaš fokus?

Moj primarni fokus biće visoko obrazovanje, nauka, inovacije i regionalni razvoj, odnosno oblasti kojima se profesionalno bavim i u kojima verujem da mogu da pružim najkonkretniji doprinos.

Pre svega, zalagaću se za unapređenje položaja studenata i mladih istraživača, zaštitu autonomije univerziteta i akademskih sloboda, kao i za transparentnije i stabilnije finansiranje visokog obrazovanja i nauke. Posebno mi je važno da se uspostave transparentni kriterijumi za raspodelu sredstava i vrednovanje rezultata i da se odluke o javnim ulaganjima zasnivaju na podacima i merljivim efektima.

Drugi važan prioritet biće snažnije povezivanje univerziteta sa privredom i lokalnim zajednicama. Želim da podržim razvoj programa za univerzitetsko preduzetništvo i primenu rezultata istraživanja u rešavanju konkretnih problema građana i privrede. Univerzitetska zajednica je u protekle dve godine pokazala da može imati aktivnu ulogu u društvu i smatram da tu ulogu treba dalje razvijati.

Posebnu pažnju posvetila bih decentralizaciji i ravnomernijem regionalnom razvoju, kroz podršku lokalnim inovacionim inicijativama, saradnji univerziteta sa lokalnim samoupravama i stvaranju prilika za mlade stručnjake i van najvećih univerzitetskih centara.

Moj cilj je da znanje koje stvaramo na univerzitetima ne ostane samo u učionicama i naučnim radovima, već da se kroz konkretne politike i inovacije pretvara u bolji svakodnevni život građana.

Ko će definisati i voditi SL, u slučaju da izbori prođu u korist SL? Da li će kandidati imati autonomiju, ili će se odluke donositi u dogovoru sa studentskim pokretom i/ili nekim drugim?

Studenti su nas birali sa punim poverenjem, nakon pažljive provere naših biografija, dosadašnjeg rada i integriteta. To poverenje podrazumeva i samostalnost u donošenju odluka, ali i odgovornost da ostanemo dosledni zajedničkim principima i programu koji je nastao kroz rad studentskog pokreta.

Za mene je veoma važno da naš odnos sa studentima ne prestane onog trenutka kada se završe izbori. Želim da studenti nastave da postavljaju pitanja, daju predloge, kritikuju nas kada smatraju da grešimo i ukazuju na eventualna odstupanja od onoga što smo zajedno zastupali.

To nije pitanje političke kontrole nad izabranim predstavnicima, već trajnog dijaloga, međusobne odgovornosti i očuvanja poverenja na kojem je čitav pokret izgrađen.

Ima li SL plan u slučaju poraza na izborima? Da li ste u tom slučaju spremni da budete opozicija?

Naš fokus je na pobedi i ostvarivanju promena zbog kojih je studentski pokret nastao. Za nas je pobeda jedina opcija i ne želim da prejudiciram drugačije scenarije i našu eventualnu ulogu u njima. Svesna sam, naravno, da politička odgovornost podrazumeva poštovanje volje građana i izbornih rezultata. Ono što je za mene sigurno, jeste da moja posvećenost principima zbog kojih sam prihvatila kandidaturu neće zavisiti od izbornog ishoda.

Šta biste poručili građanima koji su nesigurni oko izlaska na izbore 25. oktobra?

Imam razumevanje za svakog čoveka koji se u ovoj situaciji oseća nesigurno. Mi imamo izuzetno složene trenutne odnose unutar države, imamo velike podele. Nadam se da je ovaj intervju pokazao da iza SL stoji jedan jasan plan, jasni prioriteti, stoji istinska želja. Stoje ljudi koji se nisu nikad bavili politikom i to im nije nedostatak. U ovom slučaju, to je prednost. Postoji jedan čitav pokret ljudi koji nije samo 250 ljudi na listi. To su građani, to su studenti, to su zaista stručni ljudi koji imaju istinsku nameru i koji zaista osećaju šta su problemi u ovoj zemlje i znaju kako da poprave stvari koje više ne funkcionišu. Mislim da je vreme da prestanemo jedni drugih da se plašimo. I to možemo da uradimo isključivo ako izađemo na izbore. Neću nikoga pozvati za koga da glasa, samo izađite na izbore i pokažite da vaš glas nešto vredi. A vredi mnogo. Dakle, svi mi vredimo mnogo i moramo da vratimo sebi moć.

eBraničevo
eBraničevo
Regionalni internet portal - eBraničevo

Ostavi komentar

Unesite komentar!
Unesite svoje ime

Pročitaj više

Pročitaj još