Ovog leta na obali Dunava u Velikom Gradištu obeležen je važan jubilej – šest decenija Alaskih večeri, a ovaj događaj opština je uvrstila kao glavni turistički adut na ovogodišnjem Sajmu turizma. Manifestaciju je davne 1965.pokrenula grupa alasa i u godinama koje su usledile, ona je njima i bila posvećena. Vremenom se program širio, manifestacja je dobila svoju himnu, zastavu i grb, takmičenje u kuvanju riblje čorbe okupljalo je sve više učesnika i gostiju, pa su domaćini prilagođavali i sadržaje.

Veliko Gradište ove godine je u znaku jubileja manifestacije koja predstavlja jedan od zaštitnih znakova ove opštine na Dunavu.
Upravo je ova reka opredelila život mnogih alasa čiji su počeci ribarenja vezani za njene tokove i gradištansku obalu.
Ovogodišnjim Alaskim večerima je prethodio još jedan značajan događaj, praktično uvod u jubilarnu manifestaciju. Reč je o svojevrsnoj izložbi „Tradicionalno ribarstvo na Dunavu kod Velikog Gradišta“, u Narodnom muzeju u Velikom Gradištu koju su organizovali zajedno sa lokalnom Turističkom organizacijom sa ciljem da sačuvaju istoriju i duh ove manifestacije.
„Ova izložba nije samo prikaz ribarskog alata, fotografija i predmeta iz prošlosti. Ona je priča o ljudima koji su vekovima živeli uz Dunav, poznavali njegov ritam, poštovali njegovu snagu i od njega stvarali način života“, poručila je Maja Perić, v.d. direktorke tamošnjeg Narodnog muzeja.
I upravo će ti ljudi – alasi, biti tema našeg predstojećeg serijala priča sa reke, u godini jubileja Alaskih večeri.
Izložba je idealan uvod u našu temu, baš kao što je bila najbolji uvod u ovogodišnju 60.manifestaciju posvećenu ribarstvu u Velikom Gradištu.
Baš zato što predmeti koji su izloženi nisu samo muzejski eksponati, već se iza svakog od njih nalazi čovek, jedna porodica, način života, ali i bezbroj uspomena.

Pre šest decenija, gradištanski alasi su odlučili da svoj težak rad i ljubav prema reci na neki način podele sa sugrađanima. Sve je počelo skromnim okupljanjem na obali reke, uz kotlić i pesmu, a preraslo je u manifestaciju koja danas okuplja veliki broj ljudi i čuva duh Dunava.
“Sve je počelo jednostavno, kako najlepše priče i počinju – u razgovorima o Đerdapu, u čestim posetama stručnjaka našem gradu, u gradištanskom gostoprimstvu koje se nije moglo izbeći. Riblja čorba, riba na žaru, dunavski specijaliteti, osmesi, razgovori, prijateljstva… I u tim susretima rodila se jedna ideja – tiha, ali velika. Ideja Dimitrija Mite Obradovića da se za prijatelje Gradišta organizuje jedno jednostavno, ribarsko druženje”, rekla je Dajana Stojanović, direktorka Turističke organizacije Veliko Gradište.
Leto 1965. godine, Jelak. Drveni panjevi umesto stolova, šala, smeh, druženje. Od tog ribljeg piknika, preko Narodnog univerziteta, Turističkog društva, do manifestacije koja dobija ime Alaske večeri, rađala se tradicija. Iz godine u godinu, sve više ljudi, sve više priča, sve više druženja.
Kada jedna manifestacija traje šest decenija, ona više nije samo događaj. Ona postaje identitet, ona postaje deo porodičnog pamćenja, postaje priča koja se prenosi sa kolena na koleno, ona postaje duh grada.
Ovim rečima je Dajana Stojanović počela vođenje posetilaca izložbe kroz istoriju nastanka i razvoja Alaskih večeri.
Poručila je da izložba nije nastala preko noći, već je Turistička organizacija još 2013.godine počela da prikuplja građu, a tokom godina zahvaljujući nesebičnoj pomoći nekadašnjih organizatora, učesnika, alasa, meštana i brojnih prijatelja manifestacije, prikupljeni su dokumenti, fotografije, priznanja i dragocene priče koje čine kolektivno sećanje Alaskih večeri, koje posle Ljubičevskih konjičkih igara, imaju najdužu tradiciju u Braničevskom okrugu.
Fokus je bio i na odavanju neke vrste priznanja kroz sećanje na ljude koji su svojim radom, entuzijazmom i ljubavlju utkali sebe u istoriju ove manifestacije.
Tako se moglo čuti da je prve pozivnice ručno crtao nastavnik Stevan Jovičić, te da program počinje da dobija strukturu, formu i viziju zahvaljujući rediteljima Perici Vasiću i Urošu Glavicu, uz podršku organizatora među kojima je bio i Ljubisa Bogdanović.
Zatim nastaje podlistak Alaske večeri u listu Reč naroda koji uređuje Žarko Živanović.
Tekstove za programe pisali su Kića Stanković, Bane Đuričić i Dunja Lango. Vizuelni identitet, scenografiju, ambleme, plakate i logo Alaskih večeri koji se i danas koristi, osmislio je Bogdan Milić, čije su ideje oblikovale prepoznatljiv lik manifestacije.
Himnu Alaskih večeri komponovao je Darko Kraljić, a prvi je izveo Miroslav Mihajlović.
Sistem bodovanja za najbolju alasku čorbu osmislio je Atanasije Panić, čime je takmičenje dobilo fer, jasan i profesionalan okvir.
Višegodišnji reditelj Alaskih večeri bio je Aleksandar Aca Pavlović, koji je zajedno sa Strahinjom Popovićem i Milanom Baljićem pokrenuo i prvu radio-stanicu, Radio Gradište.
Prvu radio-dramu o Mileni Pavlović-Barili organizovala je i realizovala Dafina Đorđević, a premijerno izvođenje ovog teksta u istoriji dogodilo se baš u okviru Alaskih večeri.
Poseban pečat programu godinama je davao voditelj Žika Milenković, a nosioci programskih sadržaja kroz decenije bili su i Mile Jevtić, Dragoslav Miladinović, Žika Jovanović, Žarko Živanović, Slobodan Jovanović, Dragoslav Mijatović, Ljubislav Bogdanović, Bogdan Milić.
„Danas, 60 godina kasnije, Alaske večeri su simbol grada, kulturni identitet, brend destinacije, turistički magnet, emocionalna tačka susreta. Preko 150 kotlića, kulinari iz cele Srbije i regiona, hiljade posetilaca, desetine hiljada osmeha, pesma, vatromet, muzika, druženje, Dunav kao scena, nebo kao krov“, poručila je direktorka Turističke organizacije Veliko Gradište.
Dodala je da se kroz jubilej slave ljudi koji su pokrenuli manifestaciju, koji su je razvijali, one koji su je čuvali i one koji će tek nositi.
U tom duhu posetioci izložbe prepušteni su pričama alasa koji su godinama osvajali nagrade kako na Alaskim večerima, tako i na mnogobrojnim republičkim smotrama. Predstavljeni su kao ljudi koji vole Dunav i žive od njega: Dejan Živković, Paunović Petar i Veljko Mladenović.

Oni su se prisetili dana kada su intenzivno lovili na Dunavu, pričali o dogodovštinama koje prate ribolov, o životu alasa.
Izloženi predmeti , fotografije i novinski članci pratili su priču o istoriji gradištanskih Alaskih večeri i ribolova na Dunavu.


Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta „ Alasi imaju reč: Priče sa reke u godini jubileja Alaskih večeri“ koji sufinansira opština Veliko Gradište po osnovu Konkursa za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja radi ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja na teritoriji opštine Veliko Gradište u 2026. godini.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.





